"vrlo tajno" primjerak 1 od 1
  • nalaz: ulazna rana...
 
Blog
utorak, kolovoz 25, 2009


kamo će te odvesti ako sve odbaciš i kreneš bez ičega
ogoljela do srži, samo s boli u mislima
hoćeš li se predati umorna od traganja
za smislom uzimanja i davanja
kada shvatiš da sve su samo riječi.

kako to misliš pronaći ljubav da ti vjeđe prekrije
gdje to postoji ležaj s velom da te od tuge sakrije
i možeš li dočekati jutro sama na kraju grada i ulice
koja ne vodi do pustih sanja ni do zvjezdarnice.

to noćno nebo je tiho i daleko od zbilje
i te hladne zvijezde u biti nisu za meke jastuke
na njima ostale su naše suze
i latice ruže za jedno sjećanje.



ulaznarana @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare



sada male stvari čine me sretnim
dragocjen mi je svaki trenutak
postao sam sitni kradljivac
tvojih osmijeha namijenjenih drugima
beskrajno sretan kada me okrzne tvoj pogled
što putuje nekom tuđem licu
ponekad tvoja riječ nosi me satima
i kako mi život sada nakon tuge izgleda svečan
dok kamenčiće s naplavina tvoje rijeke slažem noću
kada me sitne tvoje čari jedino još drže živim





ulaznarana @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 24, 2009


jednom, kada otvoriš svoje srce
pomisli koliko možeš izdržati tako ranjen
ostavljen na rubu čežnje da iskrvariš
prinuđen da trepćeš dok se ne umoriš.
i tada hoćeš li pomisliti da si izdan
judinim poljupcem u ime ljubavi
hoćeš li prihvatiti da si prodan
za cijenu onoga u što si htio vjerovati.
i ne očekuj milost
dugo traje nestajanje sjećanja
a ti ćeš biti zaboravljen
još iste noći preboljen.
i pomiri se s time
da biti ćeš napušten
čim te razdjele između sebe
i osjete da im ne pripadaš.
kamenovat će te tišinom
prognati iz svojih snova
iz svijeta pravednih duša
koje žele svoj mir.
i sve će to činiti
baš onako
tebi, u ime ljubavi.



ulaznarana @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare


ako me ponese
gdje će me spustiti;
u noći, oči će sagorjeti
u bljesku,
dušu u tišini
izgrist će čežnja
 
ako me ponese
jedan od onih valova
što i najtiše misli
odbaci na obalu samoće
da umru u strepnji iščekivanja
kako ćeš znati
da sam noćas htio biti
samo tvoj



ulaznarana @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 21, 2009


nešto se putem izgubi, nešto upamti.
nešto na tome putu posivi, ponešto se zaboravi.
nešto se utopi, nešto oživi, nešto umnoži
kada se sretnemo.
 
nešto se prešuti, nešto se ne dodirne.
nešto se izostavi, ponešto sakrije.
nešto nemirno se osjeti, nešto osujeti.
nešto okrznuto ipak preživi
unatoč ljubavi.




ulaznarana @ 08:53 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 17, 2009



iza riječi pronađeš moje prazno srce
ništa vrijedno da staviš na dlan
ništa da te oduševi, ništa da te umiri.
pođeš po njegovu rubu pa se porežeš na misli
i zatekne te kap što istekne
koju razmažeš po usni.
utisneš znak kao poljubac
na jastuk svoj otisak
da znam bila si tu.
na odlasku sve ostaviš otvoreno
nema ništa vrijedno
tko da ukrade sjećanja.
zakoračiš u noć
krijući od svih lice
dok nebo ljubi svoje zvijezde
ti tiho brišeš suze padalice.





ulaznarana @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 16, 2009


moj život je priča.
libreto za zborno pjevanje anđela
tijekom kojeg jedna po jedna gasi se svijeća
kako je propisano u knjizi darovanog vremena
onako kako su dani i noći posloženi kao domina.
baš tim redoslijedom sve ima početak i kraj
kao i tijelo koje izdaje snaga u odnosu na izazove
dok sve češće misli ne prodiru kao nekad do boli
samoća postaje mjesto gdje krvarim iz svakodnevnih rana.
svjestan da svatko u posljednjem času ostaje sasvim sam
bio bih izgubljen da se ne bojim uzaludnosti svog putovanja
pogotovo kad se na njemu zvijezde baš i ne čine bliže
unatoč tome dvojbe ne priznaju utjehe za kojima žudim.
i kako se sve kreće orbitom dan uvijek smjenjuje noć
neizostavno sa stanovišta tame u vidokrug ulazi svjetlo
pa dok se uspravljam osjećam
svaka je zora poziv na jedno uskrsnuće.




ulaznarana @ 00:53 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 15, 2009


lagano k`o da krvlju plovi bliži se veče`
s posljednjim tragom svjetla misli bivaju same
ostavljam vrijeme postrani a život teče
možda me guši tišina, možda želim odavde
možda se bojim tame

al` kuda mogu poći, pobjeći od sebe
i ne znam kakvi su to puti, kamo li vode
ako bi htio noćas biti bar nakratko uz tebe
bojim se za srce, krene li kuda će da ode

lavine nose život, kada se pokrene onda ne staje
rukama dodirujem zvijezde, ali uzalud
srce gubi uzima li ili daje

bez oslonca život je uvijek u krivoj vodi
bez smjera, bez snage da se opre struji
ionako čovjek nikada ne zna gdje mu je kraj
umre li ili se rodi



ulaznarana @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 14, 2009


tražio sam neki stih
gdje je neću pronaći
jer kuda noćas ja bih
mogao od nje pobjeći
tražio sam neki put
koji će me odavde odvesti
ona je ovdje posvud
neću moći izdržati

njeni tragovi
pogled na vratima
posljednjih riječi šapat
muče me satima
njeni koraci
zvone u ušima
otkad je otišla
više to nisam ja

plaše me ove tišine
što u meni caruju
dolaze iz dubine
od čežnje nastaju
kažu ljudi da praznine
u nama zauvijek ostaju
vječne su kao planine
al` vremenom ponori postaju



ulaznarana @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare


mislima klizim niz bijelu put
da prijeđem preko mjesta
koja sjena sakriva
ispod svile naramenica
iza tajnih zidova.
i pitam se koga to darivaš
i znaš li koga ostavljaš
da te sanja.
eh da mi je ući između zavjesa
i biti s druge strane ogledala
u sobi gdje mijenjaš haljine.
oči neka izgore
i ruke još da zadrhte
od želje koja se rađa
i zbog želje koja umire.
u sobi gdje mijenjaš haljine
ljubav na tebe miriše
tu bih da potražim
nikada zaboravljene
izgubljene dodire.


ulaznarana @ 01:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 13, 2009


da si
sitno zrno soli
peckavi dodir na rani
vjetrom na licu nanijet ubod kapi mora
sagorjela žeđ po usnama
i da sam
sitno zrno šećera
posuto po rubu šalice nescafea
dotaknut snenim pogledom
pa pokupljen vrhom jezika
ti bi bila moja slana suza
a ja slatki okus tvoga buđenja.



ulaznarana @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 11, 2009


preostale su mi još samo obične riječi
i ne znam što bih s njima
kao da sam slikar s osnovnim bojama
što stvara pastele bez strasti
ili hodočasnik svetog mjesta
koji kišnog dana promatra mutni vitraj.
pokloniš mi život i osudiš me na disanje
daruješ mi oči i zabraniš gledanje
sačuvaš mi srce i preporučiš starenje.
gdje li sam ja to nestao?
mora postojati mjesto gdje sam izgubljen
zar između svjetla i tame, u sumraku
zar između neba i tla, na oblaku
zar između ljubavi i boli, u čekanju
da se vratiš.


ulaznarana @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 10, 2009


vani, iza prozora svakodnevno rađa se i umire svijet
no ja imam svoje mjesto s pogledom na rotaciju mjesečevih mijena
na vječnu reinkarnaciju godišnjih doba. 
lažem kada kažem da pripadam negdje ovdje
pa i da sam ranjen s namjerom i iz osvete
no da sam iza toga stakla ostao sačuvan bio bih kip od kamena
terakota nečijeg sjećanja ili prašnjavi anđeo s oltara.
sada paučina me sprečava da pružim ruku
kroz prozor s pogledom na svečanu tišinu
gdje su katedrale ovijene kosama
gdje se grudi uzdižu i spuštaju kako diše
gdje aorta drhti kada šapće
gdje nebo pulsira kako kuca srce…
razapinjem platno na okvir da slikam život koji mi preosta
u rasulu
bez kompozicije
i danjeg svjetla.
uz svijeće
s pogledom kroz prozor
na čije se elemente
neprimjetno lijepi mrak.



ulaznarana @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 20, 2009


imam te u stihu ispod kože
intravenozno
u krugu kapi koje nose život
ovisno
i da mi istekneš na dlan
umro bih.
zato stisnem dlan u šaku
i potisnem te put srca
udahnem i zadržim dah
i tako ostanem.
jedino zarobljena u meni možeš opstati
jer sve što pogledam u tebe pretvaram
i da te pustim otići
more bi se izlilo u svemir
svjetlo bi pobjeglo u mrak
ja bih prestao biti čarobna kutija
u kojoj nastaju riječi
koje šapćeš anđelima
prije sna.



ulaznarana @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


kada zavlada noć usudim se otvoriti oči
u tami mijenjaju se lica, mi postajemo netko drugi
među sjenama ne pronalazim usne
da napokon dišem pobijeđeni strah
nije tragedija ostati sam.
sve iščezlo je s bojama
pa sad i crno i bijelo je neki život
sitnim zvijezdama piše nam ime na nebu
uostalom nikada se neću naviknut na svjetlo
sve ima svoju cijenu.
svemir je jedino što nas veže
pogledi zagrljeni u prošlom vremenu
i još bi da ti šapnem da te volim.
nazirem ponekad varke
zamišljene obrise iza mutna stakla
točkasti raster tvoga tijela.
sve ima svoju cijenu
pa i gledanje u Sunce.






ulaznarana @ 00:43 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, srpanj 17, 2009


dani se gube u praznini
pod prstima gotovo nije ostalo ništa
ali ja te neću optužiti za nemar
jer znam ti bi mi dala sve riječi koje imaš
no tišina je vrijeme koje je jedino dobro
da ispuni zaborav.
šutke podnosim šutnju
i vidim nije sve u umiranju
nećeš mi naći prijekora u očima
da te ne želim znati nisi zaslužila.
izmjenjujem svoje dobre i loše strane
smjenjujem mirne i nemirne misli
bez prava da si predložim lijepa sjećanja
ostati ću sebi zauvijek kriv.
prihvaćam život ovakav kakav jest.
uspinjem sunce na svome putu u noć
očima rijetko pronađem sjaj
i osluškujem srce kako sporo diše.
čežnje se gube u praznini
od snova gotovo nije ostalo ništa.
živim svoje vrijeme nakon... 



ulaznarana @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 15, 2009



na kraju svijeta
usne koje šute
nježne od tajni koje kriju
ispraćaju me poljupcem.
s druge strane čeka me strah
ako se putem izgubim.
pred mene nije stavljen izbor
niti pravo na pogrešku
ne nadam se zamjeri niti oprostu.
s puno krivih koraka
s previše razdanih kapi iz krvotoka
i olako odbačenih želja
naučio sam da se ne osvrćem.
iza mene ne ostaju suze
usne koje šute
vraćaju me na izvorište
odakle sve potječe.




ulaznarana @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 13, 2009



na moje pitanje nemaš odgovor.
u tišini počiva tvoj mali žrtvovani vojnik
u uvjerenju da je igra gotova
s pretpostavkom da je predaja osigurana
i još bi da ti iz rane da
svoje brižno skrivane suze.
ne pitaj nikada zašto su noćima
jedini šapat bile kiše,
koje su misli ostavile trag
pred zatvorenim vratima
i gdje si sada tu ispred mene ti.
netko je ostavio svjetlo da se snalazim
a ja osjećam da sebe neću pronaći
u miru i ratu strah od promašaja je isti.
besmisleno jutro rađa uzaludan dan
a ja ne bih da se probudim.
gledaj, bez ordenja
tvoj mali vojnik na kraju kolone
prati slijed i pita opet:
što će mi ovaj život?




ulaznarana @ 23:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 12, 2009


sva moja buđenja izgledaju isto.
s pola života ulazim u svijet u kojem ne znam gdje si
s pola uzdaha u zbilju neizvjesnog dana polažem stopala
nevoljko otvaram oči da se u ogledalu pronađem
potom pjenu razmažem da se sakrijem.
lice od prve nehajno zarežem oštricom
pa promatram krv što kapa u kovitlac vode
gdje se rastvara moj DNK kod.
a u njemu imam djelić tebe.
iako u lancu koji mi život povezuje s tvojim
nedostaje bar jedna karika
i jedna kap moje krvi te otkriva i sakriva.
kako dišem osjećam
po meni struji ljubav
šifrirana u molekulama
slovima tvoga imena.


ulaznarana @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, srpanj 10, 2009


znam da te sanjam

dok sakupljam davne dodire po obrazu
tu kruže sve naše ispisane riječi
osluškujem ali ne čujem usne kada se pomiču
u svijetu po kojem hodaš
raspala se nježnost pa sve rjeđe navraćam
no kada zatvorim oči promiču slike
obnavljaš želju dok se prisjećam

znam da te sanjam
jer sjene sve su duže a svjetla sve dalja
znam da te sanjam
jer noći sve su tiše a tišine bez kraja
znam da te sanjam
jer čežnje me stižu i u tami se gube
znam da te sanjam
jer tako žive oči koje zauvijek ljube



ulaznarana @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 8, 2009


u rukama ne nosim ništa
ništa osim zaborava na moje proljeće
i nemam kamo odložiti to uvelo cvijeće
koje me podsjeća da si i ti tu odrasla.
u sjećanjima još miriši mladost
na koži poneki trag
ali ožiljke tvojih dodira
vješto prekrivam osmjesima.
ti i ne slutiš kako izgleda noć
izvan svijeta tvojih udisaja
gdje se rađaju i umiru čežnje.
noć u kojoj se sjene hrane tišinom
i gdje ostati budan znači biti živ
živ ali i pokopan ispod ruševina nade
koja nije imala snage
dočekati još jedno svitanje.




ulaznarana @ 08:23 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 7, 2009


ponekad...
osjetim...
dio duše koji nemam...
ostavljen uz dio srca...
kojeg sam ti darovao...
ljubeći te....




ulaznarana @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 6, 2009


sve je ostalo u neredu.
posvuda listovi s iskorištenim riječima
među stihovima nedostaju imena
bez traga nestale su misli
skice sjećanja bez potpisa.
tako izgleda poprište.
u kutu je ispod odbačene želje
skrivena početna točka mjerenja
odakle počinje svaka potraga
za porijeklom dodira i uzdaha.
na rubu dosega svjetla
smjenjuju se dan i noć
i tako od kada je u točno neutvrđeno vrijeme
prestala borba da nadmoćno poraženi
pokuša zadržati život
između njenih dolazaka i odlazaka.


ulaznarana @ 01:15 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, srpanj 3, 2009


dugo mi je trebalo da naučim opstati sam
udahnuti dan a da grudi ne bole
i pomisliti na istinu kada potonem u laž
da mi je sudbina loša krivotvorina
autoportreta lica i srca.
doista dugo da pronađem pogled u očima
na zamagljenoj površini ogledala
oslobođen od strepnje da ravna crta otkucaja
vraća u život.
nakon dugo vremena
dopustim si jutro bez kišobrana
besciljnu šetnju kroz lokve
i samo da znaš
bila si u pravu
nema razlike
između suza i kiše.


ulaznarana @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 1, 2009


hoćeš li uzeti moje usne na kraj svijeta gdje izvire voda
ili bar samo na njih spustiti kap sa svoga jezika
predugo traje to iščekivanje doba rosa
na njima predugo goriš na rubu uzdaha.

bilo je oko mene vrijeme koje rađa rane
u njemu preživjeh život bez okusa
zato su moje riječi umirale sasvim same
nisu bile one slatke koje si trebala.

po meni još jednom razliti će se ljetna kiša
i te tople kapi tuge koje nikada nisu bile tako tvoje
slutim da tad dozvati ćeš mi ime iza šapata još dalja i tiša
ali te suze draga biti će moje, samo moje.


ulaznarana @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 30, 2009


pogledam s prozora ovaj moj svijet
u njemu nisi ti
i dan je prelijep za lutanja rubom grada
no opet ću sam
preko mosta kuda prolazi vlak.
nekada ispružio bih ruku
i bila bi tu,
na dohvat sada ni oblaka
koje smo zajedno satima pratili očima.
dišem i ne prepoznajem miris vlati
pokošenog nasipa uz rijeku,
prošli su kosci i srezali trag
zaboravljen u travi
kuda smo posljednji puta zajedno prošli
ti, ja i pas.


ulaznarana @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 29, 2009


puno je toga ostalo u zraku.
sve što može postojati između dva života
treperi kao rastegnute kapi kiše između mog neba i dna.
znam koliko je stvarna opasnost od boli u traženju dijelova zbilje
među krhotinama na kojima je presječeno tvoje povjerenje
dok ovlaš milujem tanke, lelujave niti nedovršenih dodira.
još i danas strepim od svih nježnih, toplih misli u kojima si postojala
i proklinjem neizrečene riječi zbog kojih sam ostao bez nade
da u svemiru postoji ljubav koja se rađa samo za nas.
svitanje sasvim izvjesno donosi jutro kao i suton noć.
i vrijeme sasvim izvjesno donosi početak svega i neodgodiv kraj.
ti si činila svijet prihvatljivim mjestom za igru bojama
i bez tebe sasvim izvjesno je da tama postaje podloga
na kojoj po sjećanju slažem kompoziciju mutnih obrisa
svog jedino preostalog crno-bijelog sna.


ulaznarana @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 25, 2009


prestar sam ja za povratke.
previše je već tuđih ulica
stranih i bludnih koraka
zaboravljenih misli o sreći
čak i još da me voliš
teško bih opet prošao taj put.
ovako je besmisleno osvrtanje
jedan dan više-manje
pronađen ili izgubljen
zbroju rana na duši
ne donosi lijek.
ako raspišu nagradu
da otkriju moje tajno ime
o tebi ovisi da li ću umirati ušutkan
svojim riječima optužen i osuđen
ili ćeš i dalje čitati zabranjene stihove
ispisane po zidovima mračnih kolodvora
odakle mi jedino čežnje
vječno putuju u krug.


ulaznarana @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 24, 2009


nađem se na putanji tvojih riječi
i ponesem dio strijelnog kanala u svome tijelu.
odbačen unatrag
zarotiran oko osi
ponovo izdahnem tankim mlazom krivnje
a ti opet preživiš na mojim usnama.
iza trake na mjestu radnje
istražitelj zavrti glavom
obriše kapi znoja rukavom
i prekrije plahtom.
bolje je šutjeti o tome.
prekid emocionalne aktivnosti uzrokuje polaganu smrt.
ali, tko je ukrao srce?
molim neka uđe u zapisnik:
srce... on nema srce...


ulaznarana @ 07:11 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 23, 2009


kada danju svjetlost usisa crna rupa noći
pomislim kako gore zvijezde usred kišnih kapi
iza tih teških oblaka
i samo za sebe rastegnem pokrivač od sjećanja
al teško dopirem do misli gdje si ostala
zauvijek izgubljena.
godine već su minule otkako si mi tijelom prosula
svoj zadnje dodire usnama
poljupce kao bisere u dubine bacila.
daleko od tebe ja opstajem
kao svjetionik usred voda
i stijena na udaru mora
kao galeb bez obale
i ratnik bez pobjede.
imam breme teških koraka
pa te slijedim ravnajući se prema zvijezdama
i u kišnim noćima gubim svaki trag.


ulaznarana @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 18, 2009


naivno te pustim da uđeš u moju noć
pomalo sa strahom da ne remetiš sklad
razbacanih želja i nepravilnih uzdaha
među usporene otkucaje srca i vremena
ispod prekriženih riječi samoće
iza zidova s tajnim vratima
gdje sam samo i još jedino ja.
i pristanem da te imam više no krvi u nabreklim žilama
pa podvežem arterije i utrnem svaki ud tijela
koje osjeća da mi nedostaje tvoj pokret.

tu, u toj noći netko se rađa i netko umire
a ja bih da živim
netko ljubi a netko proklinje
a ja bih da slušam
kako šušte tvoje haljine
i kad usporim disanje
na rubu života da me dodirne
ruka u kojoj prepoznajem ljubav.


ulaznarana @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 17, 2009


moje sad bezvrijedne snove
u sjajne niti pažljivo umotane
napokon predao bih u dobre ruke tvojih davnih želja
no ti ih više ne trebaš.
nisi dočekala da se vratim
prečesto izgubljen u dolini uzdaha
želio sam odrasti sam.
nedirnuta sazrijevala je i žena u tvojoj kosi
prošavši sama kroz izmaglice mnogih svitanja
u kojima nisam ostajao da te pokrijem dok spavaš.
i ja bih sada da me nađeš ali više nisam dar.
tvoje oči imaju sjaj novorođenog sunca
a ja sam se zatekao na krivoj strani mjeseca
gdje duše kad tad bivaju izručene vladavini sjena
kao što je prošlost predala u sjećanja
nježnost koju sam u sebi skupljao
kap po kap.
sada prestaje vrijediti tajni dogovor
dolaska u sumrak i odlaska pred zoru
kojim sam obavezan na šutnju.
iako se život broji od novog početka
za mene sve ostaje nedovršena priča



ulaznarana @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 16, 2009


gledam u to prazno nebo
i ja sam već nekako navikao biti nedirnut list.
da sada smijem što bih ispisao na njemu?
uz tvoje ime svoje ime
ali ne znam više da li time nastavljam ili kvarim niz.
redoslijed je u meni izgubljen
prosuti su mi dani u noćima
životom krećem se tragom bljeskova.

ipak, nikada neću odustati da te volim.
bez boje na prstima
rukom činim znak tek prvog slova tvoga imena
jer izgubio sam sjećanje.
znam samo da postojiš.
prelijepa.
i da me zvijezde proklinju i umiru zavidne
jer od svih dragocjenosti
ja sam dodirivao baš tebe.


ulaznarana @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 9, 2009


pustim da sunce zavrti još jedan krug
nevoljko otpratim i taj dan da sustigne svoj kraj
posljednjom kovanicom naručim pjesmu za bol
pa mislima duboko propadnem kroz noć.
tišina oboji mjesečinom more
neprimjetno srce izgubi zvuk
između snova utopi se svijest
još jednom sebi postanem tuđ.

nema te da me spasiš
riječi su uteg koji me sve jače vuče dnu
gubim jedan život u toj priči o ljubavi
bez naslova
bezimena
bez nas.


ulaznarana @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, lipanj 5, 2009


ja te želim sačuvati u sjećanju
produžiti si život
ostavivši te u takvom trajanju
dok u meni umiru boje.
i ne znam što može biti uzrok sljepilu
prejako svjetlo ili potpuni mrak.

kako bilo, hoću da se bojim
beznađa što sam izgubljen u svitanju
uzaludnosti dana koji prolaze u traženju
neizvjesnosti vremena koje predstoji bez odgovora
i samoće koja bez tebe zatvara svaki krug.


ulaznarana @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 31, 2009


došla si i oduzela mi starenje
poželjela da budem dijete kao ti
zatim me pustila da odrastam
drugačiji nego što sam bio.
na kraju igre pomiješan s kamenčićima
ostavljen sam da tražim smisao
a ti si meni postala što nisi htjela
misaoni početak ili kraj.

posljedica te iluzije je akromatizam s oslabljenim vidom u daljinu
polusljepilo s poremećajem izbora manifestiran kroz dualizam
opisna reakcija minimalizma s pozicije bespomoćnosti
temeljena percepcijom stvarnosti na granici neizlječivosti.
dijagnoza iščitana iz stanja svijesti:
najdraži akvarel od dvije boje
dan sastavljen od sumraka i svitanja
osjećaji mogući samo prilikom usklađenosti tišine i disanja...

biti ću izravan: rekao bih da izgleda nema.
znate, nije moguće nastaviti prekinut život
kao ni iz prazne točke pokrenuti izgubljen svijet.
zato je neizvjestan proces oporavka.

a ti k tome još, u infuziju sjećanja kapaš kap po kap.


ulaznarana @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 27, 2009


volio bih da se mogu sakriti
nestati iz svih ogledala sjećanja
s nadom da me nikada neće pronaći
neka riječ što na nas podsjeća.

u tami moj svijet sasvim miruje
tišina je krug u kojem nepomičan ležim
taj moj svemir svjetlo rijetko dodiruje
mada sam ti se predao, iako ne bježim.

znam da nema povratka snova iz noći
koja je jednom u svitanju dotakla kraj
znam da mi je iznova sam dalje poći
i dočekati da ovaj život napokon prijeđe u sjaj.


ulaznarana @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 26, 2009


točno znam taj čas kada se izgubi život
tu nepomičnost zjena iz kojih nestane boja
trenutak kada se nastavi disanje po navici
i mjesto odakle počinju besciljni koraci.
sve počinje redoslijedom dana koji prestaju biti važni
jutrima bez čežnje i sutonima bez čara
razdobljima bez dodira
riječima bez nježnosti.
i zato mi nikada ne izreci obećanja ljubavi
nikada da me nećeš napustiti
da ću ti makar u mislima ostati
jer jednom sam preživio doba bespomoćnosti
duge samoće bez ubrzanog pokreta u grudima
i sada napokon nastajem iznova od krhotina
i znam da mi se ruke više nikada neće oviti
oko siluete žene koja će mi se možda kao i ti
ukazati izranjajući nestvarna i nježna
iz nekog mog davnog sna.


ulaznarana @ 00:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 25, 2009


ispustim uzdah u svoj crno bijeli svijet
ugasim njime svijeće po podu
i time zaledim noć.
skinem košulju pa me okruži tišina
no nema mi spasa bez dodira
i po žicama potražim zvuk
u kojem još živiš ti.
ponavljam iste akorde stotinu puta
prstima nazirem taj nježan titraj
poput tvoga tijela na mojim rukama.
no davno ti si izgubljena u tom osjetu
i san gdje si nekada živjela
nikada se više neće pretvoriti
u neki tužni mol.

 
ulaznarana @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 24, 2009


bila si tu
da ti povjerim život dok spavam
da ti poklonim svijet o kojem sanjam
a ti da me čuvaš

i bio sam živ
uz tvoj obraz položen
u tvoju nježnost umotan
kao neočekivan dar utisnut u dlan

sada je tišina
sve je prividno isto
soba odiše jutarnjim mirom
sunce je na jastuku
ruža je na uzglavlju
trn je na starom mjestu...
sve je opet tu


ulaznarana @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, svibanj 22, 2009


osjećam, neću ovdje dočekati svitanje
bez straha da mi te tama može uzeti
izlazim u noć.
ovo je moj grad.
odrastao sam u njegovim svjetlima
što dugo već gube se u sjenama
i ja sam sad izgubljen
u tvom dijelu svijeta s vilama.
kroz otvoren prozor dišem
s vjetrom isprepletana sjećanja
kao tvoja kosa na mom vratu nekada
razigrana mirisima proljeća.
lagano s tobom u mislima
kružim tim stranim ulicama
gdje si ti noćas zaspala.
bez straha da mi te tama može uzeti
šapućem ti ime u noć
jer ovo je moj grad.

ulaznarana @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 21, 2009


ponekad zaboravim kako se zovem
imena su riječi a do njih teško dolazim
redoslijed misli je nebitan
bez podsjetnika često ih izostavljam
i sve nekako polovično živim.
namjerno propuštam uzdahe
svojevoljno preskačem otkucaje
ni za čime nemam potrebe
svjesno odlažem obaveze.
jedino prošećem Štrosom iznad grada
siđem do Kamenitih vrata
pa Ilicom obiđem izloge knjižara, u Tkalči galerija
svakim korakom upravljaju mi sjećanja:
ljeto u gradu
svjetsko prvenstvo
i mi zagrljeni lutamo praznim ulicama…

ulaznarana @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 19, 2009


moj je posao slutnja.
traženje istine i smisla.
iščekivanje znaka koji dovodi na početak.
rekonstrukcija stanja.
tako ću i nakon ove noćne potrage
pronaći vrijeme u kojem si ostala
daleko od mene.
svatko tko odlazi ostavi trag.
tvoji su po mome tijelu
u svakom uzdahu
u struji misli.
iako si nestala s moga dlana
ja znam gdje ti srce kuca
njime kola moj nemir.
i kada sklopim oči slutim tvoju blizinu.
daleko si od mene
ali skrivenu u tami
još te odaje dah.



ulaznarana @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 18, 2009


stanem na rub dana pred nebo
pa dok pogledom tražim među zvijezdama
sitnu iskru tvoga imena
strovalim se unatrag raširenih ruku u bespuća misli
i zadržim dah.
umjesto udarca potiljkom o čežnje proteklog vremena
utonem meko u perje sjećanja
kad tamo me dočekaš
ti.
iako obogaljen bez srca koje zna voljeti
poželim te imati u sebi zauvijek
svaki taj tren od kojega zadrhtim
svu toplinu kojom živim kada pomislim
kako negdje postojiš.

u noći sjene se množe
i u boli rađaju se strahovi
potne su od njih vjeđe
pa dišem teško kao u groznici.
još bi da se borim
mada znam kako prolaze pobijeđeni ratnici
u tihim kolonama kraj prozora što svijetle nadama
ulicom živih sjećanja na svoja stratišta.

ulaznarana @ 00:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 10, 2009


stigao samo do kraja
u prostor gdje nema otkucaja
ni vremena, ni srca
samo je tišina
tišina
tišina.
i tamo se budim
i tamo liježem
i samom sebi se čudim
al šutim
šutim.
na kraju svega ja dišem
dok potajno gledam
i pišem
o svemiru bez zvijezda
o danu bez sunca
o vjeri bez Boga
o životu bez kapi
nemira.

ulaznarana @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 6, 2009


dođem i odem
sam, i to potpuno sam
pogasim svjetla svijeta kojeg napuštam
i nježno zatvorim vrata…
tebe više nema tu.

novi korak bez želje se ne dogodi
pa ostanem u raskoraku
pomislim: nikad se ne ponavlja život
i radi toga bude mi žao.
bez pomoći, što ću, preživim i šutim
tišina je ono što dišem i što me izjeda.

sjetan sam, da, sasvim sjetan
pomiješan s licima koja te ne poznaju
a govore mi da je ljubav što nas čini sretnim.
ma ja to znam, naučio sam, otprve.
izgubljen ispred vrata života bez tebe
na kojima nema imena
samo piše: ne kucaj i ne ulazi bez poziva.
pauza…

ulaznarana @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009



vraćam se unatrag kroz vrijeme
i sinoć i noćas, dugo već,
korak po korak, trenutak pa dan, mjesec i godina…
ostala si negdje tamo na tom putu skrivena
i čekala da prođem tražeći te sve više izgubljen
i sve jače usamljen.
nakon svih riječi nježnost je postala nepoželjna kategorija
tiho umiranje misli moja jedina privilegija
i uskoro možda doseći ću točku početka
gdje je susret imao snagu da stvori jedan novi svijet
kada se pogled pretvarao u ljubav,
gdje je srce znalo prerasti svu bol…

iako bez nade da budem samo tvoj
prepustio sam da me vodiš rukama u svoj zagrljaj
svjestan da ću naposljetku biti iz njega istrgnut.
bez pomisli da nosiš krivnju što sam prokockao svoj mir
ne očekujem pitanje kako proživljavam doba lutanja
jer nisam stvoren da budem tvoja čežnja
već iskopina iz davnog sjećanja
na kraju putovanja tišinom
tamo gdje bude položen cvijet na kamen kraj uzglavlja
ponad srca u kojem ti si zauvijek ostala.



ulaznarana @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, svibanj 2, 2009


gledaš li kako umiru zvijezde
po toj putanji obično svakodnevno nestajem
napuštam tvoj svijet u kojem sam
bez da te dotaknem
za ljubav izgubljen.
i neću ti izgorjeti u očima
jer davno je iščezao sjaj
kojim sam u tamu ispraćen
sa željom da se vratim
i da budem samo tvoj.
dok sunce kruži i razdvaja svemir
na svjetlu i tamnu polutku
noć mi prevladava u sjećanju
pa u tragu zvijezda koje umiru
putujem i tražim utočište...

ulaznarana @ 03:53 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 29, 2009


dani su rasuti kao latice cvijeta ubranog bez strasti
i na tome putu s vremenom pretvaraš me u tamno sjećanje
da olakšaš misli nakon pogrešno odabrane priče
i dovršiš bijeg iz svijeta kojeg nije valjalo upoznati.
slažem se s time što misliš da u sebi nosim:
bezvrijedne riječi koje si gledala svojim očima
i titraje koji zvuče kao ljubav.
davno si prestala vjerovati u bajke koje piše život
i da oblaci ne skrivaju sunce.
a ja?
ja sam ostao zaljubljen u proljeće
osluškujući šumove koji podsjećaju na disanje
u potrazi za nebom boje očiju koje zamišljam
progonjen tišinom u kojoj je razložen šapat
kojim sam dozivan.
 
i ovdje na dnu, očekivano, nataložena je gorčina… 

ulaznarana @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 26, 2009



ja ti neću reći gdje izlazi i zalazi moje sunce
više to nije tvoj svijet
i kako sada kuca ušutkano srce
jer si za njega izgubila sluh
kakav je osjećaj biti usamljen
i kretati s nultog meridijana nakon noći
u kojoj si mislima ostavila trag.

ne vraćam se više ruševinama grada iznad rijeke
tu je ostala bol
niti prolazim kradom kroz mračni park
jer te više ne nalazim tu
dok ispod magistrale spava naš grad
zvijezde su točke koje povezuju sjećanja.

znam, sad na sve riječi odmahneš rukom
jer nisam bio tvoj put
usputni prolaznik koji je imao kišobran
za jedan oblačan kišni dan
i zaboravljen odlomak u jednom teškom snu.




ulaznarana @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009


pisat ću ti o mislima koje bole
a ti ne znaš za njih.
i kada se pravim da spavam
ja ti samo šutim a ti misliš da sanjam.
te noći su beskonačno praćenje tragova
dok se vrtim u zatvorenom krugu indicija
da sam tvoj.

tu presude nema.
nikada mi nije dokazana želja da te volim
stoga sam označen sumnjom kao stigmom da nemam duše
i da hladnokrvno bježim od svega što odaje ljubav.

a u meni
živiš ti
i da nemam život
ja bih se rodio
samo da me voliš.

ulaznarana @ 06:52 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 23, 2009


do predjela mojih misli stižeš od srca
krvnim kanalima nizom kodova
i ja prepoznajem taj tajni znak.
i pustiti ću te mada znam da neće biti dobro
već je davno sve pošlo po zlu
kad neoprezno sam dozvolio da me voliš.
izložiti ću se opet
da još jednom uživam u ljepoti koju nudiš
iako sam svakim danom sve ranjiviji.
pod prstima osjećam kako pulsiraš u sjećanju
po rubovima ulazne rane
kuda si ušla u moje tkivo
da za tobom iskrvarim.


ulaznarana @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
5549
Index.hr
Nema zapisa.